Krešimir Ćosić rođen je u postratnom razdoblju 1948. godine u Zagrebu, no još kao dvogodišnjak je odselio u Zadar gdje je i odrastao.
Tek nabrojati sve Krešine košarkaške uspjehe nezahvalan je zadatak jer izostavlja njegovu ljudsku veličinu. No, osvojio je sve što se osvojiti moglo: s državnom reprezentacijom Jugoslavije za koju je nastupio 303 puta, osvojio je na Europskom prvenstvu prvo (1973., 1975., 1977), drugo (1961., 1971., 1981) i treće mjesto (1979.), na Svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim Igrama zlatnu (1980. u Moskvi) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju, 1976. u Montrealu).
Priča kaže da je nastupajući za reprezentaciju Europe na festivalu košarke u Beogradu upoznao finskog košarkaša čija ga je tehnika impresionirala. Kari Limo pojasnio mu je kako je tehniku usvojio na Brigham Young Universityju u američkom Provu. Tako je krenula priča o Ćosićevu odlasku na studij u SAD 1969. Za vrijeme studija u Provu bio je prvi strani igrač izabran u All American momčad (najbolja momčad neprofesionalaca).
Bio je i draftiran u NBA ligu što se tada za Europljane činilo kao znanstvena fantastika, no želio je igrati kod kuće, za svoje klubove, za reprezentaciju.
Nakon povratka iz Amerike u Europu sa Zadrom osvaja još dvije titule prvaka Jugoslavije, 1974. i 1975. godine. Ukupno je Ćosić osvojio šest naslova prvaka Jugoslavije (pet sa Zadrom i jedan s Cibonom) te četiri kupa (jedan sa Zadrom i tri s Cibonom).
Nije se uzalud govorilo da je čovjek ispred svog vremena, njegovo vrijeme još uvijek traje, sjećanja ne blijede, a njegovo nasljeđe trajat će vječno.
Životni put Ćosić je završio na diplomatskoj dužnosti u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu. U 47. godini života Krešo je preminuo u bolnici "John Hopkins" u Baltimoreu, nakon izgubljene bitke s teškom bolesti.
Legenda o Kreši i dalje živi diljem svijeta. 1996. godine ušao je u Kuću slavnih košarkaša kao tek treći ne-amerikanac u povijesti. Hrvatski košarkaški kup od 1998. godine nosi naziv Kup Krešimira Ćosića, a 2002. posmrtno je za životno djelo dobio Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar".