Na današnji dan, 25. svibnja 1995. godine, Krešo Ćosić preminuo je nakon kratke bolesti od raka limfoma, u Baltimoreu s nepunih 47 godina života.
Za vrijeme igračkih dana za Ćosića su govorili kako je bio daleko ispred svog vremena. Ni danas u njegovu slučaju vrijeme nema presudnu ulogu, Ćosićeva neupitna veličina u hrvatskoj košarci i njegovo naslijeđe trajat će vječno.
Puko nabranje svega što je u igračkoj karijeri osvojio, šest prvenstava Jugoslavije, četiri kupa, tri olimpijske medalje, četiri sa svjetskih ili čak sedam s europskih prvenstava može dati pravu sliku o Ćosiću samo ako se uz taj sportski dio zna o kakvom je posebnom čovjeku bila riječ.
Krešo je nakon zapaženih partija na Brigham Young University-ju izabran na NBA draftu kada je najjača liga svijeta za Europljane bila nešto potpuno nedostižno. Portland Trail Blazersi su ga 1972. izabrali u desetoj rundi kao 144. pick drafta, a godinu kasnije i Los Angeles Lakersi kao 84. pick u petoj rundi drafta. No, čini se kako se zovom NBA lige nije mnogo zamarao. Želio je igrati doma, za svoje klubove, za reprezentaciju, osvajati trofeje. Ispred svog vremena je bio i zato što je izabran u Basketball Hall od Fame u domu košarke u Springfieldu 1996. godine kao tek treći stranac. Genij pod obručima… Kao centar znao je i asistirati, razigravati, driblati, što je u to vrijeme bilo nepojmljivo. Ćosić je sve te teze bacao u vodu, a publiku je oduševljavao. U BYU-u su 2006. umirovili dva dresa, jedan koji je nosio legendarni igrač Boston Celticsa Danny Ainge, drugi je Ćosićev s brojem 11.
Već kao tinejdžer 28. studenoga 1964. debitirao je za seniore Zadra na Zimskom prvenstvu u Kumanovu, u pobjedi nad Rabotničkim 65:62. Tih šezdesetih godina se rodila legenda o Ćosiću, centru koji je to bio samo visinom i pozicijom, čovjeku koji je mogao pokrivati svih pet pozicija. Igraču koji je košarci dao drugu dimenziju.
Krešimir Ćosić rodio se u Zagrebu. U Zadru je odrastao. Godina 1962. izrazito je značajna za zadarsku košarku kao godina u kojoj se prvi puta na tadašnjem betonskom igralištu u Jazinama pojavio visoki, skromni momčić. Krešo Ćosić. Kasnija ikona zadarske košarke. Nastupao je i za Cibonu te igrao u Sloveniji i Italiji. Prvi treneri bili su mu Enzo Sovitti i prof. Leonardo Bajlo. Za europsku reprezentaciju igrao je šest puta, a proglašen je najboljim igračem europskih prvenstava 1971. i 1975. godine. Državno prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova (1982.). S državnom reprezentacijom Jugoslavije, za koju je nastupio 303 puta, osvojio je na europskom prvenstvu prvo (1973., 1975., 1977.), drugo (1969., 1971., 1981.) i treće mjesto (1979.), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim Igrama zlatnu (1980. u Moskvi.) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju., 1976. u Montrealu). Nakon povratka iz Amerike u Europu sa Zadrom osvaja još dvije titule prvaka Jugoslavije, 1974. i 1975. godine.
KREŠIMIR ĆOSIĆ
Rođen: 26. studenoga 1948., Zagreb
Preminuo: 25. svibnja 1995., Baltimore (SAD)
Pozicija: centar
Visina: 211 centimetara
Klubovi u igračkoj karijeri: 1965.-1969. Zadar, 1970.-1973. Brigham Young University (SAD), 1973.-1976. Zadar, 1976.-1978. Brest Olimpija, 1978.-1980. Sinudyne (Virtus Bologna) (Italija), 1980.-1983. Cibona
Trenerska karijera: 1973. Zadar, 1976. Brest Olimpija (trener-igrač), 1983.-1984. Jugoplastika, 1984.-1987. izbornik reprezentacije Jugoslavije, 1987.-1988. Sinudyne (Virtus Bologna), 1988-1989. AEK, 1989.-1990. Zadar, 1990.-1992. AEK
Igrački trofeji (klupski): Prvak Jugoslavije sa Zadrom 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975., kup Jugoslavije sa Zadrom 1970. (priključio se iz SAD-a), prvak Italije sa Sinudyneom (Virtus Bologna) 1979. i 1980., prvak Jugoslavije s Cibonom 1982., kup Jugoslavije s Cibonom 1981., 1982. i 1983., Kup pobjednika kupova s Cibonom 1982.
Igrački uspjesi (reprezentativni): Srebro s OI 1968. i 1976., zlato sa OI 1980., srebro sa SP-a 1967. i 1974., zlato sa SP-a 1970. i 1978., srebro s Eurobasketa 1969., 1971. i 1981., zlato s Eurobasketa 1973., 1975. i 1977., bronca s Eurobasketa 1979.
Individualni uspjesi i priznanja: MVP igrač Eurobasketa 1971. i 1975., 1991. u izboru FIBA-e izabran među 50 najvećih igrača svih vremena, 2008. izabran među 50 osoba koje su najviše doprinijele razvoju Eurolige, 1996. izabran je kao tek treća osoba iz inozemstva u Basketball Hall of Fame u Springfieldu, 2006. umirovljen je njegov dres s brojem 11 na Brigham Young Universityju, 2007. primljen je u FIBA Hall of Fame, od 1998. hrvatski kup nosi naziv Kup Krešimira Ćosića, Zadrova dvorana na Višnjiku nosi njegovo ime...
Trenerski uspjesi: Bronca sa SP-a 1986., bronca s Eurobasketa 1987.