Kakva utakmica! Reći će mnogbrojni gledatelji koji su posjetili KC Dražen Petrović. Utakmica koja je bila prožeta raznoraznim emocijama i večeras nitko u dvorani nije mogao ostati ravnodušan. Do posljednjeg mjesta ispunjen Draženov dom – atmosfera kakva se nije vidjela i doživjela već godinama. Vidjela su se mnoga poznata lica, svi su htjeli vidjeti najbolje od hrvatske košarke, a to su večeras i vidjeli. Utakmicu dostojnu finala.
Neizvjesnosti i atraktivnosti nije nedostajalo. Nije spriječila ni velika vrućina one koji su htjeli pogledati sjajnu košarku. Curio je znoj u KC Dražen Petrović, ali ova finalna utakmica bila j vrijedna svake kapljice koja se vidjela večeras. Potvrdit će to mnogi.
Cedevita je u konačnici slavila i upisala svoj četvrti naslov prvaka Hrvatske zaredom. Ne jednostavno, jer i Miro Bilan je nakon utakmice naglasio kako mu je ovaj naslov jedan od dražih. S puno emocija.
Podignula je tako momčad Cedevite pehar u zrak i ceremonija je mogla krenuti. Ryan Boatright zasluženo je nagrađen titulom MVP-ja samog finala po izboru Sportskih novosti. Predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza gosp. Stojko Vranković čestitao je svim igračima i trenerima na sjajnoj predstavi, na sjajnoj košarci.
Plakete finalistima Prvenstva Hrvatske uručio je glavni tajnik HKS-a, gosp. Josip Vranković, nakon toga Plakete službenim osobama (suci, opunomoćenik i kontrolor) sudionicima uručio je povjerenik za službene osobe, gosp. Tonči Anzulović.
Pehar za MVP igrača prvenstva po izboru trenera A-1 muške lige, Luku Žorića iz KK “Cibona” uručio je dopredsjednik HKS-a, gosp. Nikola Rukavina.
Zlatne medalje za Prvaka Hrvatske uručio je član Upravnog odbora HKS-a, gosp. Zdravko Rupnik, dok je pehar u trajno vlasništvo Prvaku Hrvatske uručio povjerenik natjecanja, g. Dražen Jendriš.
Ono što se najviše čekalo, prijelazni pehar Prvaku Hrvatske KK Cedeviti uručio je predsjednik HKS-a, gosp. Stojko Vranković.
TIJEK UTAKMICE…
Sjajna atmosfera u Draženovu domu prije same odlučujuće utakmice za prvaka Hrvatske bila je prava uvertira u ono što nas je očekivalo na terenu.
A baš kao što je očekivano – i s jedne i s druge strane zavladale je početna nervoza, no utakmicu je bolje otvorila Cibona (4:0). Gledali smo odličnu košarku već na samom početku. Bila je Cibona u prednosti sve do sedme minute kada Cedevita preko Begića dolazi do prvog vodstva na utakmici (10:11). Igralo se dosta izjednačeno, no Cibona prvu dionicu završava s prednošću od tri poena (18:15).
Cedevita je drugu četvrtinu otvorila poenom Muse za 18:17, a s druge strane Šakić promašuje tricu I Žganec dovodi Cedevitu u još jedno vodstvo (18:19), nakon čega reagira klupa Cibone minutom odmora. Cedevita je napravila seriju od 6-0 Ii došla u vodstvo rezultatom 18:21. Cibona se na krilima sjajne publike budi i vraća rezultat na 21:21, a s izjednačenim rezultatom se otišlo i na veliki odmor 30:30.
Treću četvrtinu možemo opisati kao četvrtinu Ryana Boatrighta jer Cibona nije imala rješenja za njega. Proigrao je cijelu momčad, ali i postigao prvih 11 poena u drugom poluvremenu i doveo Ceddevitu na 32:41. Nakon toga još jedna sjajna reakcija Marka Tomasa koji pogađa tricu za 32:44. Igrala je Cedevita sjajno u trećoj dionici, a Cibona je malo izgubila koncentraciju, nije bilo ideje za zaustaviti igrače Veljka Mršića. Došla je Cedevita na velikih +15 (38:53), a u posljednju četvrtinu su ušli sa 12 poena prednosti (46:58).
U posljednjoj dionici najveća prednost Cedevite (+17) preko Boatrighta i njegove trice s istekom vremena. Iako se priča nakon tri minute činila gotova, za Cibonu nije bila gotova do posljednjih sekundi. Vraćala ih je publika ovacijama, pjesmom u igru i stigli su. Stigli su na 45 sekundi do kraja utakmice na 66:73, nakon toga i na 69:74 preko trice Željka Šakića. Nakon toga Musa radi faul i Cibona još jednom ima loptu te preko Žorića smanjuje na samo tri poena zaostatka (71:74) i to na 34 sekunde prije kraja. Bilan je pogodio za 7:76 iz slobodnih bacanja, s druge strane Marinelli promašuje triu I Cedevita utakmicu završava rezultatom 75:78.
Neizvjesno do samoga kraja, onako kako I priliči samom finalu – petoj odlučujućoj utakmici. Veseli činjenica da se nakon toliko dugo vreena košarka opet vratila na ono mjesto koje joj pripada. Pokazali su to danas mnogobrojni zaljubljenici u oaj sport. Ne samo iz Zagreba. Potegnulo se na finalnu utakmicu iz svih krajeva Lijepe naše. Vratila nam se košarka. Vratio se onaj dobar, stari osjećaj. I trajat će. Još dugo. Tek smo krenuli.
Veljko Mršić, trener KK Cedevita:
„Ulaz u utakmicu nije bio dobar. Ušli smo prenervozno i sve ono što smo izdogovarali nismo ispunili. No, u drugom poluvremenu smo bili pametni i napravili 17 razlike. Malo smo se poslije opustili i primili prelagane poene. Prerano smo zatvorili utakmicu par minuta do kraja, ali dobro je. Pobijedili smo u odličnoj atmosferi. Bio je praznik košarke i zaslužena titula Cedevite.“
Miro Bilan (kapetan Cedevite):
„Mislim da smo, bez obzira na završnicu koju smo zakomplicirali, zasluženo pobijedili. Pokazali smo da smo kvalitetnija ekipa, pokazali smo tko je fizički bolje spreman i zasluženo smo slavili. Malo su nas u finalnoj seriji iznenadili. Nismo u zadnjih nekoliko godina navikli na jak otpor. No, pokazali smo karakter i srce da se vratimo. Mislim da je velika stvar što klub ima dugogodišnju dominaciju i nadam se da će se nastaviti.“
Ryan Boatright (MVP finala):
„Svi zajedno smo odigrali odličnu utakmicu. U drugom poluvremenu sam pokušao biti agresivan. Oni imaju sjajnu publiku i hrane se energijom, tako da smo drugo poluvrijeme morali odigrati jako. Danas sam se u drugom dijelu utakmice osjećao jako dobro."
Damir Mulaomerović, trener KK Cibona
“Čestitke Cedeviti na pobjedi. Hvala mojim momcima koji su bili pravi profesionalci uz sve što nam se dogodilo. Dali smo sve od sebe. Presudila je na kraju individualna kvaliteta Boatrighta, par njegovih šuteva gdje se Cedevita odvojila na 15 razlike. Imali smo svoju šansu 30 sekundi do kraja kada je Joksimović fulao zicera, ali nije na išlo. Kapa dolje dečkima koji su dali svoj maksimum. “
Petar Marić, KK Cibona:
“Emocije rade. Tužan sam što nismo osvojili, ali s druge strane ponosan sam na ekipu i trenera. Nitko nije vjerovao u nas. Pokazali smo karakter i opravdali trenerovo povjerenje. Hvala navijačima koji su nas bodrili cijelo vrijeme.”