Rođena je 15.02.1941. u Zagrebu. Diplomirani ekonomist (1965.). Od 1956. do 1971. igrala je u istom klubu koji je mijenjao imena – Industromontaži. Njeni prvi sportski koraci bili su u atletici, ali se ljubav prema košarci rodila od prvog susreta s košarkaškom loptom na terenima Jugomontaže.
Tiha, skromna, sramežljiva. No nije mogla pobjeći nikome, zamijećena u svakom društvu, jer isijavalo je nešto iz velikih plavih očiju. Broj devet je uvijek bio zaštitni znak Ružice. Znak po kojem je bila prepoznatljiva svima.
Vrijednost i upornost koje su krasile Ružicu kao osobu, kao i u sportu dale su vidne rezultate. Od svoje sedamnaeste godine bila je članica reprezentacije. U reprezentativnom dresu debitirala 16. ožujka 1958. godine.
Od petnaest godina sveukupne košarkaške karijere, Ružica je trinaest provela u reprezentativnom dresu gdje je skupila 167 utakmica i postala rekorderka Jugoslavije po broju nastupa. Puno govori o njoj kolika je igračica i osoba bila.
Diploma, glasovir, košarka, obitelj – sve je to stizala i svakodnevno uživala u životu. Bila je jedna od najboljih u mnogo stvari. Prva na košarkaškim prostorima koja je znala koristiti skok šut s poluostojanja, reći će Marijan Pasarić. Juniorska prvakinja 1957., a već deset godina kasnije i seniorska prvakinja Jugoslavije – malo je kome uspijevalo, no Ružica je bila posebna i jedinstvena. Sudjelovala je na dva Svjetska prvenstva – u Moskvi 1959. i u Limi 1964.
Od sedam nastupa na europskim natjecanjima, osvojila je dvije medalje i to kao kapetan reprezentacije (u zadnje četiri godine igranja). Srebrnu medalju osvojila je u Messini 1968., a brončanu u Leeuwardenu 1970. godine.
Također je i sedam puta igrala na balkanskim prvenstvima te osvojila dvije srebrne i pet brončanih medalja.
U prvim danima igranja osvajale je naslov juniorskih prvakinja, a sa svojim klubom 1967. osvaja i seniorski naslov prvakinja države. godinu ranije, 1966. Ružica je ostvarila sjajan rezultat i bila najuspješniji strijelac u prvenstvu države (349 koševa). Kako je obnašala različite funkcije u sportu, iste je godine primila Medalju rada sa srebrnom zvijezdom od predsjednika Republike. Najboljom sportašicom Hrvatske proglašena je 1970. godine.
Svečano se oprostila od igranja 20. ožujka 1971. na utakmici sa sarajevskim Željezničarom u želji da se posveti sinovima, a reprezentaciji se zahvalila iste godine utakmicom s Čehoslovačkom u Roudnicama.
Od 1976. do 1981. bila je član komisije FIBA za žensku košarku te je sudjelovala u radu sesija koje su se održavale u Njemačkoj, Italiji i Siriji.
Aktivno je sudjelovala i u organizaciji utakmica ženskih Turnira veterana u Zagrebu od 1989. godine.
Uspijevala je ono što mnogima nije, upravo je zato cijenjena među košarkaškim svijetom. Nagrađena je za sve svoje uspjehe i postignuća. Bolest je nažalost bila jača od nje i napustila je svoje drage osobe već u 55. godini života, 11.07.1996. Preminula je na u vrijeme kada je Slaven, mlađi sin proživljavao najljepše košarkaške trenutke, Olimpijadu u Atlanti 1996. godine, san svakog sportaša...
Ružica nas je napustila dosta rano, bila je košarkašica koja se rijetko rađa, a svjesni te činjenice, Hrvatski košarkaški savez je bez imalo razmišljanja najveće žensko natjecanje, hrvatski ženski Kup nazvao upravo po njoj - i to 1998. godine.
Kup se održava i danas, devetnaestu godinu, a s guštom ga dolaze pratiti najveći zaljubljenici u košarku i oni koji se još jednom žele sjetiti Ružice...
1941. Rođena 15.02. u Zagrebu
1951. Klasična gimnazija u Križanićevoj ulici, prof. Vladimir Tarnovski demonstrirao košarku. Družina klasičarki na Prvenstvu Zagreba. Družina klasičarki na kvalifikacijama u Pazinu. Družina klsičarki na Prvenstvu Hrvatske u Puli
1957. Prvenstvo Jugoslavije za juniorke – 1. Jugomontaža, u Zagrebu sa sestrama Meglaj.
1958. Prvenstvo Europe u Lodzu (Poljska) između 9. i 18. svibnja. Prvi nastupi u reprezentaciji Jugoslavije (4. Jugoslavija). Jugomontaža se plasirala u saveznu ligu.
1959. Prvenstvo svijeta u Moskvi između 10. i 18. listopada (4. Jugoslavija). U saveznoj ligi (4. Jugomontaža)
1960. Prvenstvo Europe u Sofiji između 3. i 11. lipnja (5. Jugoslavija). U saveznoj ligi 3. Jugomontaža.
1961. Savezna liga 3. Jugomontaža
1962. Prvenstvo Europe u Mulhouseu (Francuska) između 22. i 29. rujna (5. Jugoslavija). Zajednički nastup sa sestrom Kornelijom. U saveznoj ligi 4. Jugomontaža.
1963. U saveznoj ligi 2. Trešnjevka
1964. Prvenstvo svijeta u Peruu između 18.04 i 04:04 (7. Jugoslavija). U saveznoj ligi 3. Trešnjevka
1965. U saveznoj ligi 4. Trešnjevka
1966. Prvenstvo Europe u Sibiu i Cluju (Rumunjska) između 2. i 9.10. (6. Jugoslavija). U saveznoj ligi 2. Trešnjevka
1967. U saveznoj ligi 1. Trešnjevka (Ružica Meglaj, Kaćuša Buljan, Jadranka Brković, Kornelija Meglaj, Zorica Pavčić, Ruža Vukmirović, Jagoda Šarić, Nena Pađen, Marica Buljan, Jasna Petrinović, Nada Kornfeld, Blaženka Borzić, Mira Žunac, Branka Oštrić. Trener Marijan Pasarić. Savezna liga prešla u dvorane.
1968. Prvenstvo Europe na Siciliji između 5. i 16.07. (2. Jugoslavija). U saveznoj ligi 6. Trešnjevka.
1969. U saveznoj ligi 6. Trešnjevka. Ružica Meglaj se udala za Matana Rimca, košarkaša Lokomotive, a sestra Kornelija za Miroslava Sobočana, trenera u Trešnjevci
1970. Prvenstvo Europe u Leeuwardenu i Rotterdamu između 11. i 19.09. (3. Jugoslavija). U saveznoj ligi 5. Trešnjevka.
1971. U saveznoj ligi 5. Industromontaža. Ružica odigrala oproštajnu utakmicu sa Željezničarom iz Sarajeva u „Kutiji šibica“ 24. travnja. Rodila sina Davora.
1974. Rodila sina Slavena
1989. Organizatorica susreta ranijih ligašica i reprezentativki
Izvor: Knjiga Ružica Meglaj Rimac