Oni koji su ju poznavali opisat će ju kao veliku igračicu kojoj je košarka bila sve, a i živjela je u takvoj obitelji. Supruga svima poznatog košarkaškog trenera Matana Rimca i majka dvojice košarkaša Davora i Slavena.
Ružica je bila tiha, skromna, sramežljiva. No nije mogla pobjeći nikome, zamijećena u svakom društvu, jer isijavalo je nešto iz velikih plavih očiju. Broj devet je uvijek bio zaštitni znak Ružice. Znak po kojem je bila prepoznatljiva svima.
Tradicionalno kao svake godine, prisjetimo se Ružice Meglaj – Rimac Kupom koji nosi njezino ime, a ove se godine odigrava u predivnom Dubrovniku.
Ružica Meglaj Rimac imala je zaista veliku karijeru na koju smo svi ponosni.
Od svoje sedamnaeste godine bila je članica reprezentacije. U reprezentativnom dresu debitirala je 16. ožujka 1958. godine. Od petnaest godina košarkaške karijere Ružica je trinaest provela u reprezentativnom dresu, u kojem je skupila 167 utakmica i postala rekorderkom Jugoslavije po broju nastupa. Puno to govori o tome kolika je igračica i osoba bila. Diploma, glasovir, košarka, obitelj – sve je to stizala i svakodnevno uživala u životu. Bila je jedna od najboljih u mnogo stvari. Juniorska prvakinja 1957. i deset godina kasnije seniorska prvakinja Jugoslavije – Ružica je bila posebna i jedinstvena. Sa željom da se posveti sinovima, svečano se oprostila od igranja 20. ožujka 1971. na utakmici sa sarajevskim Željezničarom.
Uspijevalo joj je ono što mnogima nije, upravo je zato cijenjena među košarkaškim svijetom. Nagrađena je za sve svoje uspjehe i postignuća. Bolest je nažalost bila jača od nje i napustila je svoje drage osobe već u 56. godini života. Preminula je u vrijeme kada je Slaven, mlađi sin, proživljavao najljepše košarkaške trenutke, Olimpijadu u Atlanti 1996. godine, san svakog sportaša, dok se s druge strane, u Hrvatskoj, događala nažalost najružnija stvar u njegovu životu. Žena kao što je bila Ružica zaslužuje mnogo toga, knjiga koja će nas podsjetiti na sve njezine uspjehe je tu, baš kao i ovaj kratki članak.
Kako nas je Ružica napustila dosta rano, a bila je sjajna osoba i košarkašica kakva se ne rađa svaki dan, Hrvatski košarkaški savez je bez imalo razmišljanja najveće žensko natjecanje, hrvatski ženski kup, nazvao upravo po njoj i to još 1998. godine. Kup se održava i danas, a s guštom ga dolaze pratiti najveći zaljubljenici u košarku i oni koji se još jednom žele sjetiti Ružice. Bar u sjeni njena trofeja...
Podaci korišteni iz knjige „Ružica Meglaj-Rimac“
RASPORED ZAVRŠNOG TURNIRA KUPA “RUŽICA MEGLAJ-RIMAC”
Dubrovnik, Dvorana “Gospino Polje”
Subota, 14.04.2018.
Utakmice poluzavršnice
1. ŽKK “Šibenik” – ŽKK “Medveščak” u 15:00
2. ŽKK “Ragusa” – ŽKK “Zadar” u 17:00
Nedjelja, 15.04.2018. u 17:00
Završnica,
Prijenos na Sportskoj televiziji (SPTV)
#RUŽICA MEGLAJ RIMAC
Datum rođenja: 15. veljače 1941.
Datum smrti: 11. srpnja 1996.
Klubovi: Trešnjevka (Industromontaža)
Uspjesi i postignuća:
SP Moskva (1959.)
SP Peru (1964.)
Srebrna europska medalja u Messini (1968.) i brončana medalja u Rotterdamu (1970.)
167 nastupa u reprezentaciji (745 koševa)
1964. proglašena najboljom sportašicom Trešnjevke
1966. Medalja rada sa srebrnom zvijezdom
1968. Nagrada fizičke kulture grada Zagreba
1970. najbolja sportašica Hrvatske u izboru sportskih novinara
1976. – 1981. članica komisije FIBA-e za žensku košarku