Hrvatska košarkaška priča u Sloveniji došla je do kraja. EuroBasket je zaključen odličnim četvrtim mjestom. Impresionirala je košarkaška reprezentacija ali i iznenadila mnoge.
Bilo je puno onih koji nisu vjerovali, nazovimo ih pesimističnima – no s razlogom. Nismo imali rezultat, onaj seniorski od davne '95. Zato ne čudi što je svaki potez bio pod povećalom javnosti. Već dugo nije bilo tako. No priča je opet krenula. U pozitivnom smjeru. Već je put prema Sloveniji pokazao odličnu atmosferu među cijelom ekipom. Dolazak u Laško, smještaj u hotel, odmor i pripremanje za prvi trening. Izbornik Repeša sve je držao pod kontrolom. Nakon ručka i odmora reprezentacija je krenula odraditi svoj prvi trening pred veliku utakmicu sa Španjolcima. Dolazak u Celje, pripremanje taktike u glavnoj dvorani, u kojoj će se odvijati cijela europska smotra, bilo je puno pravila, kako onih FIBA-inih, tako i onih organizatora. Nakon treninga cijela ekipa obišla je dvoranu, od mix zone kroz koju su bili obavezni proći nakon svake utakmice, do sobe u kojoj su održavane službene konferencije za medije, doping-kontrole... Puno informacija u jednom danu, no dečki su sve to odradili kroz zezanciju, prihvatili sva pravila i igra je mogla početi.
Prvi krug – zona je bila ključ
Španjolska. Bilo je to sve samo ne odraz hrvatske reprezentacije. Španjolci su puni sebe došli obraniti titulu europskog prvaka. Po rezultatu iz prve utakmice s Hrvatskom dalo bi se o tome i pričati (68:40), no nije to bilo to. Bili su naši dečki preplašeni, možda ni sami tog trenutka nisu bili svjesni što imaju između sebe. I nisu. Najviše su zaboljeli zvižduci i uvrede s tribina nakon utakmice. Nisu to očekivali, nisu doživjeli toliko publike za reprezentaciju, ali ni toliko vrijeđanja. Svaka čast navijačima (na svemu samo ne na vrijeđanju na prvoj utakmici), no kao da ih je to uplašilo i još više zbližilo. Glavna tema na kavi, za ručkom, bili su navijači. Bilo ih je čudno vidjeti u tolikom broju – nije već dugo vremena doživljeno nešto poput kockica u Celju. Odlučili su dečki između sebe – moramo se odužiti ljudima koji su nam došli dati podršku. Tako je i bilo. Slijedila je Gruzija, utakmica koja je vjerojatno pokidala najviše živaca igračima, navijačima i onim vjernim gledateljima koji su sve pratili s malih ekrana. Rezultat je bio na našoj strani, onako najslađe, za pola koša (77:76). Sljedeća prepreka – Poljska. Gledajući utakmicu između Poljske i Češke nekako se postavljalo pitanje – kako protiv njih? Agresivnost koju su pokazivale ove dvije reprezentacije jednostavno nije bila mjerljiva s našom reprezentacijom. No došao je i taj dan, morali smo dobiti. Polako se punila dvorana u Celju i naši su bili sve više samouvjereni. Bilo je tijesno, kao i svaku našu utakmicu ranije, borilo se za svaki koš, no uspjeli smo. Pala je i Poljska rezultatom 74:70.
Kad je na red došla utakmica sa Slovenijom, bilo je samo da idemo dati sve od sebe. Boriti se protiv zaista sjajne momčadi predvođene braćom Dragić i protiv sjajne publike bilo je svakoj reprezentaciji u najmanju ruku teško. No Repeša je imao rješenje – zonsku obranu. Bila je ona veliki problem kako za Poljake, tako i za domaćine Slovence. Bila je to zasigurno utakmica s najvećim tenzijama na EuroBasketu, samim time i najslađa pobjeda. No nije bila laka. Nakon 40 minuta semafor je pokazivao rezultat 65:65. Nastavak utakmice pružio nam je još jednu dramu, iako je Hrvatska dominirala, Slovenci su se vratili. Tako je Tomić pri rezultatu 76:73 promašio dva slobodna bacanja i to samo četiri sekunde prije kraja. Lorbek je stavio prvo bacanje, drugo promašio i bila je to povijesna i možda najveća pobjeda Hrvatske na turniru (76:74). „Mislim da smo zaista zaslužili ovu pobjedu. Pripremili smo se za Sloveniju, iznenadili ih zonom i dobili rezultat”, rekao je izbornik Repeša nakon utakmice.
Ono što je slijedilo bila je utakmica s Češkom. Dovoljna je bila rečenica Jasmina Repeše čije istinitosti su svi bili svjesni: „Ako ne svladamo Češku, ova nam pobjeda neće ništa značiti.” Bila je to utakmica koja je podignula samopouzdanje igračima, pozvala još više navijača i dala vjetar u leđa našim Sokolovima (kako ih je Vuco nazvao). Bio je to dokaz da Hrvatska u tom trenutku može protiv svakoga. To smo i pokazali u posljednjoj utakmici prvog kruga. Češka je bila na redu da poklekne protiv snažne Hrvatske. Oči su bile uperene u jednog od najagresivnijih igrača čitavog prvog dijela natjecanja – Jana Veselog, koji je imao poseban motiv igrati protiv Hrvatske jer se za vrijeme igranja u Partizanu susretao se hrvatskim klubovima. Protiv svih je išlo, no protiv Hrvatske jednostavno nije imao rješenja, nije bio „Veseli” jer su naši odlično odradili obranu, koja je i donijela sve te pobjede koje smo nanizali u prvom krugu.
Drugi krug – sasvim neka druga priča
Nakon odlično odrađenog posla u Celju, hrvatska reprezentacija zaputila se prema Ljubljani i hotelu Plaza, u kojem su bile smještene sve reprezentacije osim domaće. Spremanje kofera, napuštanje hotela u Laškom, sjedanje u autobus i sat vremena vožnje do Ljubljane prošlo je u odličnom ozračju. Dovoljan je dokaz tomu da je tema razgovora u autobusu bila sljedeći protivnik – Finska. Dva dana odmora dobro su došla Repešinim igračima za fizički, ali i psihički odmor. Bilo je to dovoljno vremena za proučavanje sljedećeg protivnika. Mladen Erjavec odradio je odličan posao skautinga, kako za utakmicu s Finskom, tako i za sve utakmice ranije. Neprospavane noći, koji „horseburger” i dijeljenje skautinga iza ponoći isplatilo se. Repeša je imao odličnu pomoć, no naravno sve je to trebalo uigrati i upoznati igrače s akcijama protivnika. Upijali su naši na sastanku, a nakon toga sve primjenjivali na treningu. Došao je i taj 12. rujna, utakmica s Finskom. Nije bilo većih problema, svi su mogli mirno gledati utakmicu jer je Hrvatska bila prejaka za Fince. Nije bilo situacije da posljednja lopta odlučuje o pobjedniku, kako su nas naši naviknuli. Oni tankih živaca nisu mogli gledati utakmice Hrvatske, bar ne cijele... No utakmica s Finskom bila je sasvim druga priča. Bilo je onako kako je i dostojno za Hrvatsku – visoka pobjeda da se pokaže i dokaže svima tko smo i koliko možemo. Velikih 88:63 još je više podignulo euforiju među reprezentacijom, ali i običnim pukom. „Hrvatska nas je uništila, oduzela nam je sve, kako u obrani tako i u napadu”, bile su riječi finskog izbornika Henrika Dettmanna. Znali su izabranici Jasmina Repeše više o Finskoj nego što su oni sami znali. Hrvatska je sve utakmice u drugom krugu igrala u 14:30 sati jer su Slovenci kao domaćini zakupili termin u 21:00 sat, dok su Španjolci uzeli onaj termin u 17:45 sati. Malo je bilo neobično igrati tako rano, no sve je odlično ispalo. Termin nam je jednostavno išao na ruku, mogli smo se odmoriti, pogledati sve ostale utakmice i mirno odraditi trening sljedeći dan. Mnogi su nakon Finske komentirali kako ona nije protivnik po kojem se može reći „to je Hrvatska”. Naš sljedeći suparnik zasigurno je to bio – Italija. Belinelli, Datome i Gentile bili su ti preko kojih se moralo prijeći. Sve su to djeca izbornika Repeše i išlo je sve to na ruku reprezentaciji jer Repeša jako dobro poznaje igru Talijana – devet godina u njihovim klubovima je ipak i više nego dovoljno. No Talijani su ipak Talijani. Jak protivnik okupljao je sve više naših navijača bez kojih se ne bi moglo. Tako se na dan utakmice već na zagrijavanju počela ispunjavati dvorana u Stožicama. Tražila se karta više – to sad i za košarku možemo reći. Vjerovali su Hrvati u sve pa i u pobjedu nad Italijom. Teško. No dogodilo se i to. Pogubili su se Talijani u hrvatskoj obrani. Nisu više znali gdje s loptom. Odradili smo veliki posao. Rezultat je bio na strani Hrvatske (76:68), šesta pobjeda zaredom i još jedna utakmica koja nas dijeli od četvrtfinala – Grčka. Spanoulis i ekipa pripremali su se za Hrvatsku, no ni njima nije bilo pomoći. Slušanje Thompsona prije utakmice, puno samopouzdanja i kemije među ekipom nije mogla uništiti ni Grčka. Spanoulis je ipak ostao iza nas. Sedma pobjeda.
Nedovoljno energije za broncu
Četvrtfinale. Protivnik nezgodna Ukrajina. Trebalo se paziti ovakvih ekipa jer ipak na čelu Ukrajine stoji veliko ime Mike Fratello. Košarkaškim poznanicima nije potrebno objašnjavati tko je Mike. Kako smo se mi pripremali za Ukrajinu, tako su i oni vjerovali da mogu protiv nas... No to je ipak bilo samo ono „vjerovali su”, ali ne dovoljno kao mi. Bolja je bila Hrvatska i od Ukrajine, pisali smo povijest – osma pobjeda zaredom. Istina, dvije nakon produžetaka, ali zbog toga je bilo i slađe. Ukrajina nam je značila puno, cilj je ostvaren, no nakon utakmice Jasko je rekao: „Ovo nije kraj, idemo do kraja! Idemo po zlato!” Hrvatska je u polufinalu! Svaki Hrvat je bio ponosan na ono što vidi na parketu u Sloveniji – i s razlogom. Vratilo se zanimanje za košarku, vratilo se ono što je nedostajalo punih 18 godina, no nije bio kraj. Čekalo nas je polufinale. Četiri velika imena – Francuska, Španjolska, Hrvatska i Litva. Dovoljno je samo pogledati u kojem se društvu Hrvatska nalazila. Napravili smo ono što mnogima nije uspjelo.
U polufinalnoj utakmici sa zaista jakom Litvom nažalost nismo uspjeli, nakon prospavane noći krenulo se u novi dan. Trening i pripremanje za utakmicu koja donosi europsku broncu. „Litva je imala dobar dan. Kako god bili su brži, moćniji i jači od nas”, rekao je izbornik Repeša. Protivnik u utrci za broncu još je jednom bila Španjolska. „Rekao sam i prije polufinala da još jednom želim Španjolce”, dodao je izbornik Repeša dan prije utakmice. Kako smo prolazili pokraj drugih reprezentacija, svi su nam poželjeli sreću, a savjeti su bili isti: „Nemojte dopustiti da vam se odlijepe na početku jer onda nema povratka.” Tako je i bilo, i nismo se vratili. Bila je potrebna obrana koja je bila naše najjače oružje tijekom cijelog natjecanja, a u utakmicama s Litvom i Španjolskom jednostavno je zakazala. Svjestan je toga bio i izbornik Repeša: „Doista sam mislio da imamo šansu, bio sam uvjeren da razina naše igre ne jamči samo polufinale, nego nam daje šansu i za medalju, mi smo izgledali kao momčad sposobna za to. Ali ta psiholiška barijera četvrtfinala koja se uvukla u sve nas vjerojatno nas je nekako i ispraznila. Jednostavno nismo imali energije za posljednje dvije utakmice.” Snage se nije imalo, ne čudi ta činjenica jer sustav natjecanja je takav da zaista treba skinuti kapu svima koji su prošli onaj prvi krug. Utakmicu za utakmicom, bez osvježenja. Hrvatska je i to uspjela, cilj je ostvaren. Izboreno je SP sljedeće godine, ali i EP 2014. god. Naravno, žal za medaljom ostaje, no biti među četiri najbolje reprezentacije Europe zaista znači. Priliku za možda neku od medalja imat ćemo već sljedeće godine na SP u Španjolskoj. Velika stvar je napravljena u Sloveniji, naravno uz pomoć mnogobrojnih navijača koji su ispunjavali dvoranu kockicama i koji su bili, kako Repeša kaže, „šesti pa i sedmi igrač na terenu”. Za kraj možemo samo reći – svaka čast dečki!
Bojan Bogdanović vođa generacije
Iako nije imao kapetansku vrpcu, bio je osoba o kojoj je ovisilo sve. Kako u napadu tako i u obrani. Ako nije išlo Babu – nije išlo cijelu reprezentaciju. Dokazao je Bojan da je najbolji, a time je i zaslužio mjesto uz rame Parkeru i Marcu Gasolu u najboljoj petorci EuroBasketa.
Reprezentacija pod injekcijama
Simon, Žorić, Ukić, Draper, Markota. Dok su svi imali donekle kompletne reprezentacije, osim što nam je nedostajao Marko Tomas, Hrvatska je imala još jedan veliki hendikep – pola reprezentacije moralo je igrati pod tabletama i injekcijama. Bolovi su bili jaki, ali ne dovoljno da ih spriječe da istrče na teren.
Po prvi puta himna za košarkaše
Splitski pjevač Siniša Vuco napisao je pjesmu posvećenu hrvatskim košarkaškim reprezentativcima pod nazivom Hrvatski Sokolovi. Odlična predstava naših reprezentativaca očito je oduševila i Vucu do te mjere da je odlučio počastiti hrvatske reprezentativce, što ih je ugodno iznenadilo.
Hrvatska na EuroBasketu – svi nastupi
Prvi krug
Španjolska – Hrvatska 68:40
Hrvatska – Gruzija 77:76
Hrvatska – Poljska 74:70
Hrvatska – Slovenija 76:74
Hrvatska – Češka 70:53
Drugi krug
Hrvatska – Finska 88:63
Hrvatska – Italija 76:68
Hrvatska – Grčka 92:88
Četvrtfinale
Hrvatska – Ukrajina 84:72
Polufinale
Litva – Hrvatska 77:62
Utakmica za treće mjesto
Španjolska – Hrvatska 92:66
Tomić i Bogdanović među najučinkovitijima
Najbolji strijelci:
1. Tony Parker – 19
2. Bojan Bogdanović – 17,4
3. Vassilis Spanoulis – 16,7
4. Goran Dragić – 15,8
Najbolji skakači:
1. Axel Hervelle – 7,9
2. Marc Gasol – 7,8
3. Ante Tomić – 7,2
4. Alexis Ajinça – 7