Puko nabranje svega što je u igračkoj karijeri osvojio, šest prvenstava Jugoslavije, četiri kupa, tri olimpijske medalje, četiri sa svjetskih ili čak sedam s europskih prvenstava može dati pravu sliku o Ćosiću samo ako se uz taj sportski dio zna o kakvom je posebnom čovjeku bila riječ i ako se povuče vremenska paralela. Jer Ćosić je zaista bio daleko ispred svog vremena. U tome su se svi slagali, i njegovi suvremenici, i oni koji to promatraju s vremenske distance.
Ćosić je nakon zapaženih partija na Brigham Young Universityju izabran na NBA draftu kada je najjača liga svijeta za Europljane bila nešto potpuno nedostižno. Ispred svog vremena je bio i zato što je izabran u Basketball Hall od Fame u domu košarke u Springfieldu 1996. godine kao tek treći stranac. I zato što je bio genij pod obručima. Kao centar znao je i asistirati, razigravati, driblati što je u to vrijeme obveznog sportskog i košarkaškog ‚svrstavanja u ladice’ bilo nepojmljivo. Ćosić je sve te teze tzv. stručnjaka bacao u vodu, a publiku je oduševljavao.
Da je Ćosić rođen dvadesetak godina kasnije, da je igrao u vrijeme ekspanzije popularnosti košarke, košarkaške globalizacije prvo putem televizije, a potom i interneta, u vrijeme kada nije bilo hladnog rata, vladajućeg režima bivše države koji ga nije volio zato što je bio drugačiji sportski i privatno što je tada bio neoprostiv grijeh, bilo bi potpuno drugačije. Na kraju Ćosić je i ostavio samo dio traga koji je mogao u trenerskom segmentu, opaka bolest ga je prerano uzela.
Bio bi Ćosić u neko drugo vrijeme zvijezda ovog sporta bez premca, vjerojatno najveći od najvećih. Međutim, ionako zvijezda nikada nije ni želio biti, a ovo drugo je i ovako sigurno za sve one koji su ga imali privilegiju gledati pod obručima.
Ćosić je rođen u vrijeme kada je bivša Jugoslavija kao i veći dio Europe još osjećala teške posljedice drugog svjetskog rata, davne 1948. Rođen je u Zagrebu 26. studenoga 1948. gdje je njegov otac (porijeklom iz Dobropoljane na Pašmanu) radio, ali se njegova obitelj potom preselila u Pulu pa vratila u Zadar kada je imao dvije i pol godine. U Zadru je i odrastao. Godina 1962. izrazito je značajna za zadarsku košarku kao godina u kojoj se prvi put na tadašnjem betonskom igralištu u Jazinama pojavio visoki, izrazito mršavi, skromni momčić. Ćosić. Kasnija ikona zadarske košarke. Prvi treneri bili su mu Enzo Sovitti koji ga je i doveo te prof. Leonardo Bajlo. Iako je bio mršavac, u Zadru je vrlo brzo skrenuo pažnju na sebe. Međutim, izgled je bio samo varka. U tom tanašnom momku krio se veliki talent kojeg je Sovitti prepoznao i odlična motorika.
Već kao tinejdžer 28. studenoga 1964. debitirao je za seniore Zadra na Zimskom prvenstvu u Kumanovu, u pobjedi nad Rabotničkim 65:62. Tih šezdesetih godina se rodila legenda o Ćosiću, centru koji je to bio samo visinom i pozicijom, čovjeku koji je mogao pokrivati svih pet pozicija. Igraču koji je košarci dao drugu dimenziju.
Zbog njega su Amerikanci gradili dvoranu
Ćosić je bio Europljanin koji je otkrio Americi da se i na Starom kontinentu igra vrhunska košarka. U prosjeku je imao 19,1 koš i 13 skokova po utakmici što je rekord Brigham Young Universityja. Za kojeg se još sportaša poput Ćosića može reći da je zbog njega sagrađena nova dvorana. Na BYU-u izgradili su novu dvoranu kad su shvatili da dotadašnja kapaciteta desetak tisuća gledatelja ne može primati sve one koji su željeli gledati Ćosića. Za vrijeme studija u Provu bio je prvi strani igrač izabran u "All American" momčad (najbolja momčad neprofesionalaca). Ćosić je bio i draftiran u NBA ligu što se tada za Europljane činilo kao znanstvena fantastika, 15-20 godina prije nego će prvi Europljani u toj ligi ostaviti pravi trag. Portland Trail Blazersi su ga 1972. izabrali u desetoj rundi kao 144. pick drafta, a godinu kasnije i Los Angeles Lakersi kao 84. pick u petoj rundi drafta. No, čini se kako se zovom NBA lige nije mnogo zamarao. „Odbio je NBA ligu jer je htio igrati za reprezentaciju, a da je otišao u NBA ne bi kao profesionalac više mogao igrati. Bila mu je čast igrati za reprezentaciju, za njega to nije imalo cijene. To je bilo pitanje časti. Bila mu je važna čast, a ne novac”, u razgovoru za Hrvatsku košarku otkrila je Ljerka Ćosić.
Želio je igrati doma, za svoje klubove, za reprezentaciju, osvajati trofeje. U BYU-u su 2006. umirovili dva dresa, jedan koji je nosio legendarni igrač Boston Celticsa Danny Ainge, drugi je Ćosićev s brojem 11.
Odigrao 303 utakmice za reprezentaciju
Za reprezentaciju Jugoslavije u kojoj je debitirao 1967. je odigrao čak 303 utakmice, 60 više od prvog pratitelja Dražena Dalipagića. Nastupio je na 15 velikih natjecanja. S 14 osvojenih medalja za Jugoslaviju na velikim natjecanjima uvjerljivo je najtrofejniji od svih hrvatskih košarkaša, najbliži mu je bio Željko Jerkov sa devet, koliko je zajedno u reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske osvojio i Toni Kukoč.
Nakon okončanja igračke karijere 1983. nastavio je u trenerskim vodama, u Jugoplastici, pa na kormilu reprezentacije Jugoslavije od 1984. do 1987., a zatim i u talijanskom Virtusu iz Bologne, dvaput i u grčkom AEK-u.
Basketball Hall of Fame
Preminuo je 25. svibnja 1995. godine, nakon kratke bolesti od raka limfoma, u Baltimoreu u SAD, s nepunih 47 godina života. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama.
Nakon smrti doživio je brojna priznanja, od ulaska u Basketball Hall of Fame, do toga da se hrvatski kup i dvorana u njegovom Zadru nazovu njegovim imenom.
„Kada su u Provu umirovili njegov dres to je bila manifestacija kakvu samo Amerikanci znaju napraviti. Najveća nam je satisfakcija da nije zaboravljen, da se pamti, mada ne onako kako bi s obzirom na sve što je napravio trebalo. Kada su primjerice godišnjice vrlo malo se o njemu može pročitati u medijima. To me žalosti. Piše se o stvarima koje su irelevantne, a nema nijedan članak o Kreši”, kaže Ljerka Ćosić.
Krešimir Ćosić
Rođen: 26. studenoga 1948., Zagreb
Preminuo: 25. svibnja 1995., Baltimore (SAD)
Pozicija: centar
Visina: 211 centimetara
Klubovi u igračkoj karijeri: 1965.-1969. Zadar, 1970.-1973. Brigham Young University (SAD), 1973.-1976. Zadar, 1976.-1978. Brest Olimpija, 1978.-1980. Sinudyne (Virtus Bologna) (Italija), 1980.-1983. Cibona
Trenerska karijera: 1973. Zadar, 1976. Brest Olimpija (trener-igrač), 1983.-1984. Jugoplastika, 1984.-1987. izbornik reprezentacije Jugoslavije, 1987.-1988. Sinudyne (Virtus Bologna), 1988-1989. AEK, 1989.-1990. Zadar, 1990.-1992. AEK
Igrački trofeji (klupski): Prvak Jugoslavije sa Zadrom 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975., kup Jugoslavije sa Zadrom 1970. (priključio se iz SAD-a), prvak Italije sa Sinudyneom (Virtus Bologna) 1979. i 1980., prvak Jugoslavije s Cibonom 1982., kup Jugoslavije s Cibonom 1981., 1982. i 1983., Kup pobjednika kupova s Cibonom 1982.
Igrački uspjesi (reprezentativni): Srebra s OI 1968. i 1976., zlato sa OI 1980., srebra sa SP-a 1967. i 1974., zlata sa SP-a 1970. i 1978., srebra sa Eurobasketa 1969., 1971. i 1981., zlata s Eurobasketa 1973., 1975. i 1977., bronca s Eurobasketa 1979.
Individualni uspjesi i priznanja: MVP igrač Eurobasketa 1971. i 1975., 1991. u izboru FIBA-e izabran među 50 najvećih igrača svih vremena, 2008. izabran među 50 osoba koje su najviše doprinijele razvoju Eurolige, 1996. izabran je kao tek treća osoba iz inozemstva u Basketball Hall of Fame u Springfieldu, 2006. umirovljen je njegov dres s brojem 11 na Brigham Young Universityju, 2007. primljen je u FIBA Hall of Fame, od 1998. hrvatski kup nosi naziv Kup Krešimira Ćosića, Zadrova dvorana na Višnjiku nosi njegovo ime.
Trenerski uspjesi: Bronca sa SP-a 1986., bronca s Eurobasketa 1987.