Ostale zemlje koje su sudjelovale na ovom projektu su Španjolska, Bugarska, Litva i Turska, koja je ujedno i pokretač cijele priče o navijačima, odnosno kako ih nazivaju - fanovima. Glavni ciljevi projekta bili su smanjenje navijačkog nasilja u košarci i sportu općenito podizanjem razine razumijevanja, tolerancije i suosjećanja, odnosno empatije.
'Fans Against Violenece' je jedini projekt u Turskoj kojeg je financirala Europska komisija (Erasmus+).
'Fans Against Violence' je međunarodni projekt Erasmus+ programa pod pokroviteljstvom Europske komisije. Ideja za ovaj program došla je od strane Turskog košarkaškog saveza koji su ujedno i nositelji projekta. Za takav projekt pod pokroviteljstvom EK bilo je nužno pridobiti još četiri zemlje partnera. To se i dogodilo – Hrvatska, Bugarska, Litva i Španjolska, uz naravno Tursku, postale su sudionice projekta 'Fans Against Violence' i priča je krenula prije dvije godine.
Svaka je zemlja morala održati tri sastanka tijekom godine, osim toga, održani su i međunarodni sastanci – 'Fan Mobilities'. Priča je krenula u Madridu, zatim Kaunasu, Zagrebu, Sofiji sve do konačnog cilja - Istanbula.
U svakoj zemlji je bilo oko 50-ak fanova, odnosno deset iz svake zemlje gdje su imali različite zadatke – promocija projekta, fair-play navijanje, zajedničke tribine na utakmicama gdje bi sve to prezentirali… Takva je priča bila u Madridu.
Kaunas je bio sasvim nešto drukčije. Bilo je potrebno organizirati 3x3 međunarodni turnir fanova. Prije toga, svaka je zemlja morala organizirati svoj turnir, tako je u Zagrebu u četvrtom mjesecu odigran turnir, a prvoplasirani i drugoplasirani u muškoj i ženskoj konkurenciji su ostvarili natjecanje na međunarodnom turniru u Kaunasu. Sve se odvijalo ispred poznate Žalgiris Arene, no kako je i sam direktor ovog projekta gosp. Emir Turam naglasio - bilo je sve samo ne uobičajeno. Naime, tog je dana padala jaka kiša u Litvi i kako ih je gosp. Turam nazvao - 'sunčane' zemlje kao što su Španjolska i Hrvatska, a s njima i Bugarska nisu imale namjeru zaigrati košarku. No kako je Litva zemlja u kojoj se košarka igra po bilo kakvim vremenskim uvjetima, pozvali su ih na teren i na kraju su svi igrali po kiši i pokazali kako sport zaista pomiče granice. U cijeloj priči, ekipa Hrvatskih fanova osvojila je i drugo mjesto.
U Zagrebu se sastanak održao za vrijeme Europskih sveučilišnih igara. Fanovi su bili prisutni na ceremoniji otvaranja Sveučilišnih igara, posjetili su Muzej Dražena Petrovića, gledali su utakmice Sveučilišnih igara u košarci, ali i ostalih sportova, nakon čega su odradili i svoje aktivnosti koje su im zadane iz Turske.
Četvrta je bila međunarodna 'Fun' platforma u Bugarskoj te posljednja, već spomenuta konferencija u Istanbulu, gdje je objašnjen svaki detalj koji se radio u ovom projektu. Fanovi su nagrađeni najboljom mogućom nagradom - posjetom ceremoniji ždrijeba EuroBasketa 2017 u poznatoj Ciragan palači na kojem su se mogli fotografirati s velikim legendama poput Arvydasa Sabonisa, Gheorge Muresana… Osim toga, gledala se i utakmica FIBA-ine Lige prvaka između Bešiktaša i Szolnoki Olaja, a domaćini su se potrudili da svojim prijateljima iz drugih država približe Istanbul kako sportski tako i kulturološki.
Poruka: Smanjivanje navijačkog nasilja
Cilj ovog projekta je smanjenje navijačkog nasilja u košarci, ali i u sportu općenito, podizanje razine razumijevanja, tolerancije, empatije između različitih navijačkih skupina i fanova.
Aktivnosti projekta bile su različite. Prvi dio bio je istraživački, dok se drugi bavio samim aktivnostima navijača. Istraživanje je uključivalo provođenje anketnih upitnika u svakoj zemlji. U Hrvatskoj je provedeno u sljedećim klubovima: Alkar, GKK Šibenik, Zadar, Kvarner 2010, Cibona, Cedevita. Anketa je obuhvaćala oko dvadesetak pitanja s više mogućih odgovora. Ta anketa stvarala je određeni profil fana, odnosno njegovih socioloških pogleda… To je sve bilo potrebno napraviti u svakoj zemlji, a u Hrvatskoj se provelo oko 500-tinjak anketa kroz navedenih sedam klubova.
Drugi cilj istraživanja bio je 'Fact Find' konferencija na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje su različiti sudionici u košarci, odnosno predstavnici klubova, predstavnici saveza, mediji, predstavnici fakulteta raspravljali su o navijačkom nasilju, što ga potiče, kakvu prevenciju napraviti, ima li ga uopće u Hrvatskoj u takvom obliku. Nakon toga, napravljena je kratka povijest navijačkog nasilja u Hrvatskoj i pregled dosadašnjih istraživanja na tu temu.
Kad je završen prvi istraživački dio, u 2016. krenuo je onaj zanimljiviji dio 'na terenu', odnosno doticaj sa samim navijačima. Prvi zadatak su bile navijačke platforme koje su bile kombinacije sastanaka fanova i nekog predstavnika iz sporta.
Kako u Hrvatskoj ni približno nema nasilja u košarci kao u Turskoj, to nije bio jedini cilj projekta već i taj da se otvori dijalog između fanova i Hrvatskog košarkaškog saveza. U Zagrebu se potaknulo i pitanje posjećenosti utakmica. Fanovi su zaključili kako prije svega vjerojatno rezultati klubova nisu ni približno ondje gdje su bili prije nekoliko godina, odnosno 80-ih i 90-ih. Smatraju kako je javnost upravo tu izgubila nekakav interes. Što je njihova želja? Htjeli bi da navijači međusobno pozovu javnost u košarkaške dvorane, da se mediji više aktiviraju po pitanju toga i da se ljudi više informiraju putem društvenih mreža uz naglasak da Savez mora biti malo osjetljiviji na tu temu jer ako se izgube fanovi gubi se i smisao sporta. Rezultati reprezentacija tu također imaju veliku ulogu, odnosno ukoliko reprezentacija ostvari dobar rezultat može i privući velik broj gledatelja u dvorane, smatraju fanovi koji su bili sudionici konferencije.
Zaključci su bili sljedeći: širiti što više informacija o projektu, trebalo bi se osvrnuti na poboljšanje odnosa između fanova ponajprije u državi, a onda i na međunarodnoj razini. Fanovi su na sastancima iznosili svoje ideje za poboljšanje cjelokupnog projekta kao i same slike o navijačima što se pokazalo odličnim potezom.
Ideja fanova je kako kroz humanitarne akcije mogu zajedno djelovati jer su to stvari koje zbližavaju ljude.
Projekt je trajao dvije godine i pokazao se kao odlična pozornica za fanove koji mogu iznijeti svoje razmišljanje, stavove o tome što ih muči, kako bi popravili sve što. U Istanbulu je tako zaokružena priča za 2016. godinu jer nakon ždrijeba za EuroBasket 2017 i završne konferencije 'Fans Against Violence' ne možemo ništa drugo reći nego – vidimo se sljedeće godine u Istanbulu.