Obilježena je 20. godišnjica smrti košarkaškog velikana Dražena Petrovića. Sve je počelo u jutarnjim satima. U organizaciji HKS-a i obitelji Petrović prije svega svečano je položeno cvijeće na grob košarkaškog Mozarta.
Na zagrebačkom Mirogoju u ime HKS-a cvijeće su položili glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić te Nikola Rukavina, član Upravnog odbora. Gradonačelnik Milan Bandić te pročelnik za obrazovanje, kulturu i sport, Ivica Lovrić također su se još jednom prisjetili Dražena i položili cvijeće na grob. U ime ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Draženov grob posjetio je i pomoćnik ministra Petar Skansi, baš kao i ljudi iz Draženova bivšeg kluba gdje je donio jedan poseban štih, tako su u ime Cibone uz sve nazočne cvijeće na grob položili legenda hrvatske košarke Mihovil Nakić i predsjednik Cibone, već prije spomenut gospodin Ivica Lovrić. Sve to uz prisustvo obitelji Petrović, majke Biserke i brata Aleksandra (Ace).
Nakon posjete Draženovu grobu slijedio je onaj najsvečaniji dio u Muzeju "Dražen Petrović" gdje su se mnogi još jednom, nakon dugih 20 godina prisjetili Dražena. Prije samog govora pušten je 10-minutni film "Život leti kapetane" u kojem su se svi vratili u period Dražena od malih nogu do Netsa i vrhunca njegove karijere. Uz mnogobrojne posjetitelje i počasne goste prvi je pred uzvanike izašao bivši predsjednik HOO-a i član MOO-a Antun Vrdoljak, koji se prisjetio Dražena ovim riječima: "Dražen je bio pojam, junak, legenda a legende nikad ne umiru".
Na njega se nadovezao i gospodin Petar Skansi koji je s Draženom proživio najljepše trenutke – olimpijsko srebro '92. Gospodin Skansi je u tom periodu imao izborničku funkciju. "Samo jedno ljeto smo plesali zajedno, sjajne 1992. godine. Od njega sam mnogo naučio, proživio sam s njim puno lijepih trenutaka jer na kraju krajeva uspjeh koji se dogodio '92. dogodio se upravo zahvaljujući Draženu", rekao je gospodin Petar Skansi. Nakon lijepog govora gospodina Vrdoljaka i gospodina Skansija na red je došao i gradonačelnik Milan Bandić koji je Dražena opisao na sebi svojstven način. "Bio je čovjek koji je pomicao granice", nastavio je u istom tonu, "kad Bog nekome da talent, i taj kojem je dano čin to s ljubavlju nakon toga slijedi uspjeh, a Dražen je živio košarku. Nikad ne bi uspio da nije tri puta više trenirao od drugih. Kad tome dodate Božji dar onda je to Hall of Fame". Kako se priredba bližila kraju na red su došli oni najbliži.
"'84. godine kad je Dražen stigao u Cibonu, tadašnja Cibona je iz kluba prerasla u pokret, tu se mogla vidjeti Draženova snaga. Bilo je nezaboravno biti dio toga". Prisjetio se Aco i onih teških trenutaka koje je proživljavao Dražen zajedno sa svojom obitelji, ali kako kaže – prepreka za Dražena nije postojala. "Spomenuo bi rijetke trenutke kad je Dražen udario u zid. Prvi put kad je kao najbolji iz Europe došao u Portland (NBA), to su bili njegovi najteži trenuci, trudio se a nije igrao. No on tu nije stao, radio je još jače. Nakon toga dolazi u Netse i sve za što se trudio i radio izlazi na površinu. Izabran je u treću najbolju petorku, treba li što dodati na to". Za kraj se Aco osvrnuo na današnju Hrvatsku reprezentaciju, tj. poslao poruku preko Dražena: "Dražen je došao s parcijalnom rupturom koljena u reprezentaciju. Izbornik ga je pitao zašto to radi, na što je Dražen odgovorio – moram vratiti košarci ono što mi je dala, odmarat ću se kad završim karijeru". Nakon čega je uslijedila poruka Ace Petrovića: "Napravite taj iskorak, vratite nam taj osmijeh koji je bio zaštitni znak Dražena". Gospođa Biserka Petrović na kraju se zahvalila svima na dolasku, posebno gradonačelniku Bandiću i gospodinu Ivici Lovriću kao predsjedniku Cibone u kojoj je Dražen proveo svoje najljepše igračke dane. Pozvala je svu djecu da nastave putem kojim je išao Dražen jer bi on tako htio.