Pomoćnica ministra za sport u MZOS Janica Kostelić jučer je stigla u Torino dati podršku hrvatskim reprezentativcima na Kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre.
Kako i sama kaže podrška na početku je najvažnija jer zna koliko je njoj samoj to značilo. Legendarna hrvatska skijašica nije ni sekunde razmišljala već je spremila kofer i zaputila se prema Torinu. Pozdravila je reprezentaciju, poželjela im sreću i naravno Olimpijske igre. Uz Stojka Vrankovića i Dina Rađu prisutnost velike sportašice Janice Kostelić zasigurno puno znači za naše reprezentativce.
„Bez obzira na moju poziciju ja sam prvenstveno sportaš i ako imam priliku uvijek ću podržati sportaše, pošto sam na ovoj poziciji mogu inzistirati na tome. Meni je to osobno bila želja i smatram da je ovo vrlo, vrlo važno kad sportaši još nisu osigurali Olimpijske igre da im barem tu mogu biti moralna podrška. Mislim da je na meni kao sportašici, da je moja dužnost da pokušam nekako njima biti moralna podrška, odnosno da oni pokušaju izvući još više od sebe.“
Janica je sama svjesna koliko znači turnir koji vodi na Olimpijske igre.
„To su jako ozbiljne stvari, svatko ima neku svoju koncentraciju i to ne treba narušavati. Oni znaju da sam ja ovdje i svi imaju nekakav svoj sistem funkcioniranja i to treba poštovati. Ja se nadam da im je drago što sam tu.“
Gledala je Janica utakmicu protiv Italije, kako joj se čini hrvatska reprezentacija?
„Pa ovako kao laik, kao čovjek koji nije igrao košarku već jako dugo“, krenula je Janica koja je uvijek za vrijeme svoje karijere haklala za zagrijavanje prije svog treninga. „Uvijek spominjem sreću jer smatram da je sreća veliki faktor u svemu. Naravno sreću treba isprovocirati, ali s domaćinima je uvijek teško igrati, njih nosi publika i ako se u jednom trenutku stvari nekako ne poslože, čim propustiš jedan napad, izgubi se taj koncept i onda stvari krenu po krivu… Danas je nova prilika, a po meni mislim da jučer nisu loše igrali i da je sve to zajedno dosta dobro osmišljeno. Pri kraju se izgubio neki tempo, ali ja se nadam da ćemo proći dalje i da ću se moći vratiti.“