Prije 22 godine, u lipnju 1993. Dražen Petrović je nastradao u prometnoj nesreći, zauvijek je napustio ovaj svijet, ali neizbrisiv je trag ostavio. Ne samo u sportskom smislu. Legenda o Draženu kao da nikada nije bila jača.
Bio je Dražen čovjek nevjerojatnog talenta za kojeg nije bilo nepremostivih prepreka, koji je smatrao da se radom i upornošću može i nemoguće. I vrlo često je to i uspijevao dokazati.
Već kao petnaestogodišnjak Dražen je 1979. godine debitirao za seniorsku momčad Šibenke. A kao osamnaestogodišnjak donio je klubu s Baldekina i naslov prvaka Jugoslavije protiv Bosne 1983. Istina, naslov im je kasnije oduzet nakon što su odbili sudjelovati u ponovljenom susretu. 1984. godine priključio se Ciboni, gdje je nastupao i njegov stariji brat Aleksandar. S Vukovima je osvojio dva naslova prvaka Europe 1985. i 1986., a onda i Kup pobjednika kupova. Novi izazov potražio je u Real Madridu, čiji dres je nosio u sezoni 1988./89. S kraljevskim klubom uz još jedan Kup pobjednika kupova. Osvojio je i španjolski Kup Kralja. A 1989. odlučio se na odlazak u NBA ligu.
Portland Trail Blazersi su ga draftirali 1986. godine, ali nije tada otišao jer igrači s područja bivše Jugoslavije nisu mogli u inozemstvo prije 28. godine. Dražen je uspio otići 1988., u 24. godini. U Portlandu nije mogao do prave prilike da se dokaže u najjačoj ligi svijeta, što je bio i motiv njegovog odlaska u SAD. No šansu je potom ipak dobio u New Jersey Netsima, kojima se priključio 1991. godine.
U svojoj prvoj sezoni u Netsima zabijao je čak 20,6 koševa po susretu, a nakon šest godina momčad je prvi put izborila doigravanje. Bio je među najboljim bek-šuterima lige. Novinari su ga izabrali u treću petorku NBA.
Reprezentativni uspjesi
Nakon brončanih medalja na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., Svjetskom prvenstvu 1986. u Španjolskoj i Europskom prvenstvu 1987. u Grčkoj, uslijedilo je srebro na OI u Seulu 1988. godine. Godinu poslije Jugoslavija je otišla konačno do kraja kao domaćin EP-a u Zagrebu. Isto tako i 1990. na SP-u u Argentini. S Hrvatskom je u finalu na OI u Barceloni nastupio protiv SAD-a, odnosno Dream Teama.
No to je bila i zadnja Draženova reprezentativna medalja. Na povratku iz Poljske s kvalifikacija za Europsko prvenstvo, 7. lipnja 1993. stradao je u prometnoj nesreći u Njemačkoj, na autocesti pokraj Ingolstadta. Automobilom je upravljala njegova djevojka, njemačka manekenka Klara Szalanty, a u vozilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal. Obje su preživjele nesreću.
Dražen je od 27. rujna 2002. godine u Kućui slavnih u Springfieldu.
Draženovi uspjesi
Klubovi
- prvak Jugoslavije sa Šibenkom (1983., oduzeti naslov)
- prvak Jugoslavije s Cibonom (1985.)
- tri kupa Jugoslavije s Cibonom (1985., 1986. i 1988.)
- dva Kupa prvaka s Cibonom (1985. i 1986.)
- dva Kupa pobjednika kupova (s Cibonom 1987. i Real Madridom 1989.)
- Kup Kralja s Real Madridom (1989.)
Reprezentacije
Jugoslavija
- bronca s OI 1984. u Los Angelesu
- bronca sa SP-a 1986. u Španjolskoj
- bronca s EP-a 1987. u Grčkoj
- srebro s OI 1988. u Seulu
- zlato s EP-a 1989. u Zagrebu
- zlato sa SP-a 1990. u Argentini
Hrvatska
- srebro s OI 1992. u Barceloni
Individualno
- 4 Euroscar nagrade za najboljeg košarkaša Europe (1986., 1989., 1992. i 1993.)
- 2 Mr. Europa nagrade za najboljeg košarkaša Europe (1986. i 1993.)
- Najbolji sportaš Jugoslavije (1986.) u izboru Sportskih novosti
- Izabran među 50 najboljih igrača svih vremena u izboru FIBA-e (1991.)
- Izabran među 50 igrača koji su najviše doprinijeli razvoju Eurolige
- S 22,3 koša po susretu 11. najbolji strijelac NBA lige u sezoni 1992./93. (New Jersey Nets)
- Izabran u treću petorku NBA lige (1993.)